[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
testament veceras  ljubavi moja ja ti pisem

sve svoje  ispjevane  rime ostavljam bivsim

kad  kucne cas  da  kleknem pred svevisnjim

zenske  kletve  iz  noteza  njegovog  izbrisem

 

grijesi  moji  uzletjet’ ce vjetrom  sutrasnjim

dal’ cu pozeljeti u jugu ljetnom da pomirisem

ugarke njihove dok ti pricam da za tebe disem

ili  ih  u oblaku  crnom zaciniti  danima kisnim

 

ne znam,pitat cu  kad  budem tamo moja mila

dali su samo bezgresni snovi, dozvoljeni gore

dal’  ce mi uzeti svilenu bubu sto dusa je krila

 

dusa ce tad uvenuti bez svilenih snova pojila

a ti ces  nocima cekati neke nedosanjane zore

a ja, ja cu ti  umrijeti  opet, ko andjeo bez krila

 

 

 

 

Ova objava ima 16 komentara

  1. Nije pedagoški već čitateljev komentar. Duško, sonet ti je lijep, stihovi me tvoji uvijek nađu, taknu negdje duboko. Znači da su lijepi ma što ta ljepota značila. Veliki pozdrav!

  2. Vidi,vidi i Dusko se u pjesnicku formu dao smjestiti.Lijep sonet Dusko,probaj ga na natjecaj prijaviti!Ono sa rokom koji je istekao je samo fora.Premalo je prijava tako da ce se rok vjerojatno do uskrsa produziti :)))
    Lijep pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting