[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Naša srca vežu sjećanja na mjesta

i titraju kroz misli što široka su cesta,

put starog saveza,

put spomenika.

Nad nama krošnje, vjetar i široke lepeze kiša,

svaki put, svaki bedem sjećanja liči drugu boju,

misli su duga svetih mjesta.

Sva su mjesta odraz bjesova i sjaja,

svako sipa obmane i slike,

ni jednome nema kraja,

i cjelinom svode spomenike.

Mjesta zaluđuju umjetnike.

Ima ih tmurnih, što užad u grob su splele,

ima ih blistavih kao blistave kapele,

ima ih čudnih što pletenicom su u nemirne vidike splele,

ne umiru gradovi u trenu.

U zakutku tmuše,

jato fantoma bludi,

primiču se slike, glasovi, sjenke,

čovjek toliko opsjena guta,

na dnu dušine prašine, spoznajem gradski kamen.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting