[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

 

Srce moje, to što si radio

mjesecima unazad,

ne radi se ženama poput mene.

Te najbolja, te opaka,

te pametna, anđeo, božanstvena.

Moj osmijeh liječi tvoje rane.

Nitko te ne razumije kao ja.

Zlato, sve te lijepe riječi

jako su lijepo zvučale,

al’ hrabrosti za više nisi imao.

Iskorake sam zapravo činila ja.

Nisi to cijenio.

A sada ja ispadam nezahvalna glupača.

Znam da to misliš,

i da ovaj moj čin nećeš oprostiti.

Iskreno, bilo je vrijeme

da ta toplo- hladno farsa,

hoću- neću priča,

i zavitlavanje mojih osjećaja,

završi jednom zauvijek.

A kad se opet vidimo, ne brini.

Ja ću biti bolje nego ti.

Svečano obećavam.

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting