[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Ukrade mi noć bez pitanja,
Bez ijedne riječi nježne,
I slova, nepoznatog imena,
Probudiše davne tragove čežnje.

Možda samo mladost nevina ključa,
Koja u vrelini ljeta nemirna biva,
Pa hoće tvoju dozrelost da iskuša,
Rasplamsa iskru što na srcu počiva.

Gledao sam te neprestano, dugo,
Kao zv’jezdano nebo nad svojim gradom,
I ti si znala, da uradiš isto,
Pomalo bojažljivo, nekako kradom.

Sjedjela si tu na obali, u noći,
Pod prašinom srebrne mjesečine;
Zašto li ugledah, tad najljepše oči,
I zanosan smiješak jedne djevojke?

I dok pred ranu zoru zapisujem stihove,
Misao mi luta daleko odavde,
Traži tvoju sen, u noći tvoje tragove,
Za ponovni susret ima li nade?

Ne sluteći mene, već odavno spavaš,
U svoj nježnosti, svoga tijela,
Noćni sam leptir u tvojoj sobi, i gledam,
Tvoje ruke, usne, ljepotu anđela.

Sve prolazi, i neumitno nestaje,
al’ ti ostaješ duboko u meni,
Možda te ponekad i probudi sjećanje,
I ostane pjesma o jednoj divnoj ženi.

Autor xyz

Odgovori

Subscribe without commenting