[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

znaš li stranče,kako je to

kad se stalno smiješ

a iznutra plačeš?

 

kad proživiš što ja sam,

vjeruj onda,

ti sigurno znat ćeš.

 

ljudi su teški,

a dani?

dani su sivi,

 

na licu vječno osmijeh,

jer sa maskom se

puno lakše živi.

 

teško mi je stranče,

al priznat?

e to tek ne mogu,

 

udarci me bole,

malo po malo,

obaraju s nogu.

 

i samo noć

radost pruža,

nadu daj meni.

 

utjehe druge nemam,

ni u piću ni cigareti

ili bezimenoj ženi.

 

stranče! upij svaku riječ,

koju sam na

papir stavio,

 

učini baš sve,

kako me i ti,

ne bi zaboravio.

 

-sinner.

 

 

Autor sinner.

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting