[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Baš kao polje jagoda zrelih,

tvoje su usne, slatko more,

u kojem ne znam obale naći.

Tebi, što čekaš usana vrelih,

pod mojim kapcima skrivena gore,

kada noć crne čaršafe svlači.

Tebi, što te poput suze  krijem,

mušku, od ponosa kao žar vrelu,

zjenice moje ona peče.

Sa kojom znam da se nasmijem,

sanjajući mjesec na tvome tijelu,

i sunca zraku u tamno veče!

Tebi što za mnom pustiš suze,

za onim srcem lutalice,

 što nije uvijek vrijedno plača.

Što na reveru plave bluze,

 slijeću ti umjesto smijalice,

Tebi, koja si od sna jača!

04.11.2014. Autor: Said šteta

Autor Said Šteta

Poezija i ja drugujemo još od onih srednjoškolskih dana kada se ljubav iskazivala u stihovima, nekad samo na komadiću papira i tu ostajala kao izgubljeno blago. Zatim uz odrastanje, kako bi predstavio sebe, sve do ovih godina kada mi dođe kao dobar drug da godine lakše nosim...Dijalog sa dušom nepresušna je priča!

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting