Tata

[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Tata

Dvadeset godina, proslo je tata,
od kako si pokucao, na Bozija vrata,
ostavio mamu, da o nama brine,
a ti, da bdijes sa nebeske visine…

Glasa ti se, dragi oce, ne sjecam vise,
oci ne mogu zaboraviti, iste su moje,
u srcu tvoji zagrljaji, zauvijek se skrise,
licimo, to mi kazuju slike tvoje…

Zasto bas ti, cesto sam se pitala,
nedovoljno odrasla, da zivot shvatim,
da bez tebe ostanem i suvise mala,
kad bih barem mogla, vrijeme da vratim…

Da upijem dusom, svaku rijec tvoju,
na rame ti spustim,umornu glavu svoju,
da izljubim tvoje, nasmijano lice,
kazem, volim te, glasom djevojcice…

Da zapamtim, svaki zagrljaj tvoj,
svaku boru, tvoju kosu sjedu,
ocinsku brigu, za zivot moj,
svako tvoj savjet, salu, besjedu…

Ali, vrijeme se oce, ukrotiti neda,
i mimo nas, ono tece, tiho nas krade,
sad bi, sigurno bio ponosni djeda,
ja najsretnije na svijetu, celjade…

Autor Ivanica

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting