[Ukupno:2    Prosječno:5/5]
Svijetu tanka svijeća znak je sreće krute,
pored nje o spokoju još mnogi snatri;
odjevena je u plamene lelujave skute,
žar joj srce u toj postojanoj vatri,

omeđenoj zagađenjem što je mori,
kroz koje se ne da rasplamsati tajno biće
kao požar duše od kojega svijet ne gori,
ne izgara ništa, samo ljudsko žiće

koje, gledajući njeno svjetlo, Boga moli.
Ne zna narod da mu služi za ciljeve više,
da se ljubav prevelika nad njom proli,
da se nova povijest duše uz nju piše.

Koji znaju, pale malu svjeću tu, na stolu
što im služi kao oltar svega postojanja,
pod Raspelom daju počast za tu patnju golu
prema kojoj nema više velikoga odstojanja.

Mnogi misle da to mrtvima se javlja
onaj puk što okuplja se oko vatre tanke
kao da mu nije stalo do svjetskoga zdravlja,
ali to su duše, one žive, ne znaju za sanke.

Jer taj mrtav Bog na drvu nije za mrtvace
već je On Gospodar mnoštva živih ljudi
koje odlasci sa svijeta u daljine bace
pa se ne zna više gdje im zora rudi.

Svijeću pale, a Raspelom tad se širi priča
o svim živima na drugoj strani,
o Njegovoj riječi što je poput biča
i o vatri koja te živote hrani.
‎utorak, ‎11. ‎srpnja ‎2017. 04:34:52

 

Odgovori

Subscribe without commenting