[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kada prohujaju vjetrovi sa sjevera

kroz noći, svijetleće od sniježnih pahulja,

u meni će prestati nevera

pa ću doći tamo gdje je svih vjetrova vrulja;

 

izpotiha, iz daljina i, nadam se, pjevajući

staru pjesmu napuštenog zaljubljenog samca,

polagano ću sigurno tad stići, predajući

baladu iz davnina kao pjesmu starog znanca

 

iz krajeva gdje se sunce i vjetrovi rađaju,

tamo gdje se rijetki prijatelji znaju,

s one strane s koje sjajne zvijezde padaju,

ondje gdje se sljedbenici svome Bogu predaju

 

vedro i uz slatke zvuke domovinske  budnice;

tamo ja ću naći tihe sreće, istinskoga spokoja

i tamo ja ću zaći među kradljivce i bludnice,

kojih bit će rastresenih i bez broja,

 

da im predam svoje otresene rime,

da ih pitam da li čuju moje ruke,

da li znaju kako mi je ime

i da vidim da li prestale su muke.

1011 0555

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting