[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Zovu me daljine, ta mjesta daleka
krik planinskog orla što se stijenom ori
rijeka bistra
u dolini vijuge što stvara
Zovu me daljine, čežnja dragog oka
ispružena ruka
i jedan šapat tihi
Zovu me daljine, o, kako bih išla
da zatvorim oči na grudima tvojim
dopustim vjetru da miluje mi lice
zaboravim staze što stope mi pamte
i taj zavjet davni što čuvala sam za te

Povedi me tamo gdje sam davno bila
obećanje dala da ću opet doći
Povedi me tamo gdje pripadam, znam
gdje grobovi šute
zvona na sav glas zvone
a kosti junaka slutnjom
svoje čedo zovu
i gdje kamen goli vjekovima stoji
I zamoli Sveca da milošću svojom
u okrilje dva grešnika primi
što pred sobom bježe
Zamoli ga, dušo, da milosti ima
za dvije rijeke krivudave
što isto ušće traže

Povedi me tamo gdje sam davno bila
obećanje dala da ću opet doći
Povedi me tamo gdje na mene čekaju
tamo…tamo gdje oblaci šetaju….

 

Posted by Lela

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting