[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
oči dječaka pod plaštom od lavlje grive
zrikavce traže po poljima zvjezdanog otpada
na grobljima snova samo sjene žive
ispred ekrana ljudi u saćama velegrada
tamo plameni jezik saturnovog prstena
guta doline venerinih vrhova
cjelivajuci slatke okove izgubljenih žena
u hotelskim sobama
u kaljuzi vojničkog rova

tamo hijene razvlače kosti
teh sahranjenih sudbina
tamo zrikavaci ne zriču dječače
nit cvrcka violine drže bdjenje
tvojoj ljubavi uz čašu crnog vina
tamo su žene samo htijenje
a ne mušice vinske
kad u mladom srcu je vrenje

Ova objava ima 6 komentara

      • Ono nije bila opaska,nego komentar; a komentar nije bio sarkastičan. Očito se naša poimanja potičnog jako razlikuju. Za mene je to poetično jer nije narativno, odnosno ne zvuči kao dnevnik, nego kao pjesma. Eto to je moje mišljenje poetičnog i antipoetičnog.

Odgovori

Subscribe without commenting