[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tamo gdje čuje se odjeće šum
malenih vila što plešu u noći,
tamo gdje teku tajanstvene rijeke
što ljudske ih nisu vidjele oči.

Tamo gdje rosa ponekad blista
ko suza iz tužne i drage nam zjene,
tamo gdje breze u smiraj dana
u struku se lome i njišu ko žene.

Tamo gdje ljubav umrla nije
na usnama ljudi pognutih leđa,
tamo ću klonut umornih grudi,
gledati zvijezde iza spuštenih vijeđa.

Posted by Jim Corbet

između pameti i ludila postoji mali skriveni put,njime hodaju oni koji pišu stihove.

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting