[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Još jedno tiho jutro.

Zatvorim oči,

I jedino što čujem su vlastiti uzdasi

Čudno zvuče.

Isprekidani. Kratki.

Nedovoljno duboki,

Nedovoljno mirni.

Zrak je gust. Hladan.

Ispunjen strahom očekujući odgovore.

Pritišće me. Tjeskoba.

Uvija se kao pogana zmija.

Oko mene. Preko prsa. I gubim dah.

I vrata. I riječi su zarobljene.

I očiju. Svijetlo. Nestalo je.

Samo neznana tama okružuje…

I tišina.

Ta prokleta tišina…

Nemoćno. Puštam. Prepuštam. Padam.

 

Posted by Alexis Rose

This article has 1 comment

Odgovori

Subscribe without commenting