[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kako je lako izgubiti sve, u jednom danu, u jednom satu. Kako je lako ostati bez sna u jednom trenu, u jednom dahu. Kad me ljubav pozvala nisam pošla za njom. Mislila sam da me njen glas može prožeti samo zlom. Istina, mnogo svojih boli sama sam odabrala. Bilo bi bolje da sam sama sebi lagala.  A bila sam tako sigurna u tebe, u sebe….Kako je lako  upropastiti sve.  Kako lako neke stvari koje izgledaju kao vječne tako lako skliznu niz prste, kao pijesak,  i odu da više nikad se ne vrate. Da li sam na neki način htjela previše, a da me ti nisi mogao pratiti? Da li nisam vidjela pravu situaciju jer se istina krila od mene ili ja nisam željela vidjeti istinu jer je previše bila bolna? Kao da smo gradili dvorac od pijeska! Još i sada ne znam kako je počela ta lavina koja je zatrpala naš dvorac, jer tako je sve bilo mirno. Ostala su samo zrnca. Kako je lako uništiti ljubav, a zavjetovali smo se za sve vjeke i vjekova. A sve je otišlo u nepovrat. Ostale su samo uspomene, lijepe ali bolne! I ne kažu badava  da se u nekog možeš razočarati samo ako si očaran njime.

Autor mija

SMATRAM DA JE SREĆA ZDRAV POGLED NA ŽIVOT, ZAHVALAN DUH, ČISTA SAVJEST I SRCE PUNO LJUBAVI!!!

Ova objava ima 15 komentara

    • Onaj dan kad se dvorac srušio to je bio prvi dan ostatka mog života!I iz svega što sam naucila do sada je to da sam samo JA bitna i mogu vjerovat samo sebi….jer ne mogu si objasniti kako ti netko moze govoriti i raditi najnjeznije stvari i drugi dan, naprosto zatvoriti vrata, da ih vise NIKADA ne otvori.

      Hvala na osmjesima, istina nije ih bilo dugo na mom licu ali sada su opet tu! Iste vraćam natrag 🙂

      • Draga Mija…još nekako i pregrmiš kad ih zatvori samo tebi…ali kad postoji još jedno biće koje vas treba oboje…još je daleko daleko teže!…Ali sve je to život i naučimo se nositi sa svime,postajemo jači i više SVOJI!:))Osmjeh od ♥:))

  1. Tu se stvarno nema što reći, nema savjeta, nema ramena, sve se mora pregrmiti. Najvažnije je početi sebe voljeti više, cijeniti više, poštivati više. Vjeruj, znam iz osobnog iskustva. Želim ti bolje dane….:) i pozdrav.

  2. Tužno. Dug je put prema gore…a treptaj oka dovoljan je da padnemo na dno. Ali ne treba to gledati kao prvi dan ostatka života…nego kao prvi dan novog početka. :))

    Svako dobro.
    Lijep pozdrav…

    • Draga Lola, hvala ti na optimističnom komentaru! Tada je to bio prvi dan ostatka mog života, a prvi dan novog početka bio je kad sam skinula sa sebe oklop u koji sam se zavukla. I dug je put prema gore ali zahvaljujući svima vama, vašim stihovima i lijepim riječima, svaki dan mi je ljepši od prethodnog! Imam osjećaj kao da tu svatko svakog razumije!!! A to puno znaći!

      Pozdrav i tebi! 🙂

    • Boljelo je jako i još boli! A moja nova kula ima tek temelje, a mislim je sagraditi u sasvinm drugačijem obliku od prethodne!

      Hvala ti draga! Veliki cmok i ja tebi šaljem!

    • Jao newe moja, pa tek sad ja vidla tvoj komentar! Pošto kula ima tek nekakve slabe temelje, iz ovih stopa ih rušim i gradim nove tam pri onom tvom selu 🙂 🙂 🙂
      Ti budeš položila kamen temeljac…hehheh

      Hvala ti draga! 🙂

      Pusa <3

Odgovori

Subscribe without commenting