[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U kuci bluda i nemorala,
mladosti i potrosenosti
ispijam dotrajle gutljaje nevinosti
sa usana ukaljane cednosti

Neke daleke blizine se u naletima decembera tako hladno vracaju!
da naprosto pozelim otici u zagrljaj stranim i praznim rukama
koje me cekaju u svako doba dana i noci!

Sve vise se bojim da cu ostariti bez nekih dragih uspomena,
koliko god se otimao,
zaboravljam tvoje sjetno lice na papiru boje jesenjskih kisa!

Pisem ti sve cesce,
tjeram zaborav,
praznim rijecima i odavno izbljedjenim sthovima, trulih pjesnika!

Tako besramno ubijam sve sto se u meni svaki put iznova radja!

Autor P. Zimmerman

Odgovori

Subscribe without commenting