[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dvije
klupe ispred mene

sjedi jedan mali, plavi,

ja se
pravim da ne volim

kad me on sa pričom davi.

Pa se
pravim važna strašno,

pogled lijevo, pogled desno,

svakom osmijeh slatki šaljem,

plavog
malog ne poznajem.

A on ne
zna, što ja znam,

u meni je
sad dar-mar,

rekla bih
mu da je pravi,

ali neću
jer se bojim

da će
počet’ da  se pravi!

Zato
gledam druge dečke,

s njima
zbijam sitne šale

i ne
nosim više kečke.

Jer taj
dečko mali, plavi

baš za
njih me voli vući

onda ću
ga morat’ tući.

Zezat će
me djeca sva:

„Pogledajte
što je nova

-tko se
tuče taj se voli!“

Mene
takva pjesma boli,

jer ne
želim da se zna

da baš
NJEGA volim ja.

Veronika Vere

Posted by veronika

Veronika Vere je pseudonim pod kojim piše književnica, akademik i pjesnik Nada Landeka. Do sada je izdala knjigu o reketu u pravosuđu "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe", knjigu molitvi u stihovima "Anđeli za svaki dan", 80 molitvi za svaki dan, koje nam život čine ljepšim i sadržajnijim, zbirku poezije "Bogatstvo duše", slikovnice za djecu "Buba Marica Slovarica i Buba Marica Voćarica. Stalni je autor i suradnik na portalu Hrvatski glas Berlin i Iseljena Rama!

Website: http://www.nada-landeka.blog.hr

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting