[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Proći ću kao omraženica
u srcima toplim, srcima lijepim;
kao neka dosadna stjenica
s ušima gluhim, očima slijepim.

Proći ću jako nespretno i loše
gdje god da pođem, gdje god da stignem
jer mene ni anđeli ne tetoše,
jer ja raspoloženje nikada ne podignem.

Moja su vremena vesela bila,
moja su vremena brzo prošla
jer nikome ništa nisam krila,
niti sam bila dobrodošla.

Sve mi se čini da loše ću proći
čak i na vječnim livadama
jer ja sam uvijek voljela noći,
a često sam sasvim sama.

Nema te zasluge koju bih znala,
a da se mogu pohvaliti njome;
i nikada ništa nisam imala,
i uvijek me kritike razne slome.

Najviše mrzim kada me tješe
jer tada sam izgubljen slučaj
kojega ljudi nikad ne riješe.
Ne volim nikakav naručaj.

I uporno traže na meni bar nešto
kako bi bili sretni sa mnom,
a ja samo Boga čujem često:
‘Nosi svoj križ i pođi za mnom’.
‎četvrtak, ‎24. ‎kolovoza ‎2017. 23:54:24

This article has 2 comments

  1. Svatko od nas svoj križ nosi i misli da je od onoga drugoga lakši nego njegov. A istina je da svak ima križ težak točno onoliko koliko može nosit:)
    Pjesma je posebna jer stihovi teku glatko sa skladnim rimama iskrene ispovijesti.
    I ovo nije tješenje nego pohvala draga gosp Tomljanović 🙂
    lp

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting