[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Dan se kovrčao
na vjetru
i bio ludo brz
s puno šuma
i nimalo tišine
od njegove siline
siđoh s uma
i stojeć na mjestu
proždirah sate i kilometre.
Dan mi se kovrčao
u kosi
i ja meta svih munja
zatvorih oči
nek me krilata mahnitost
ko pero bez cilja
diže i nosi.
Kad se slegla divljina
na dnu pogleda
krasili me stari osmjesi
i poznate nade
nježne riječi ko uspjesi
i dodiri ko utočište.
Tu sam
za jedan kovrčavi dan
bliže kraju parade
nadomak smisla.

Autor marijatin

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting