[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Taj dah što me stvori u neznanju
Taj plač što me zove djetetom
Ta pupčana vrpca oko vrata

Ta zemaljska zavezanost

Korak po korak
mjerim svoje putovanje
Prolaze godine, dani..

Treba da shvatim;

Vidim jasno to svjetlo
što nas drži
što nas stvara
ojačana na suncu vjetru kiši
vidim jasno; isprepliću se niti

podižu me krila leptira
u meni neko novo nebo
novo strujanje zraka

i letim
ovdje i sada

ojačana na suncu vjetru kiši…
osjećam novo strujanje zraka
ovdje i sada

Negdje visoko iznad mene

sve se stvara…

Autor Tanja Tadic

Odgovori

Subscribe without commenting