Zbunjen,bezvoljan,umoran željan sam promjena promjena u svakom pogledu promjena sebe,promjena njih promjena pokvarenog svijeta promjena površnih,egoističnih malih bijednih ljudi koji vladaju nad nama nad našom budućnosti nad našim mislima nad našim životima vrijeme je za revolt


U cvijetu radosti osjetiš tugu kao kakvu kugu; dok u krugu bola duša postaje gola. Sama i napuštena s beskrajem opijena ostaje tajna ljubavi naše koju krvnici prerano zaklaše. Na pragu mladosti teško je ostati i još teže opstati. Na pragu mosta svega joj je dosta. Penje se i skače u zimsku hladnu noć nadajući…


Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, nemoći dotaći taj mir u sebi? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, lutati od grada do grada, od kuće do kuće, od kontinenta do kontinenta? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, skupljati torbe kao jedine vjerodostojne pratioce života svoga? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, kad te ljudi dave…


Ne daj me onima što vode me putem ugaslih zvezda, k’o najgoreg tata, psuju i viču, vezanog tuku, ranjene duše oni me vuku kriv bez krivice, ja ništa ne znam, zašto svi prolaze, ne zatvore vrata, a presudu imam, o tebi da brinem, tebe da volim, o tebi sanjam, niko ne čita ono što imam,…


Da kleknem? Nepotrebno. Ispričat ću ti s nogu samo. Da sjednem? Još gore, Eh, da se fizički umore…   Zaboravih se, istina, Zaboravih se tri puta, A zaboravljati Njega Nije li gore od svega?   Smetem se svako malo Jer mi nikako nije bilo stalo Jer nisam ja za vjerovanje I slično… nedorečeno stanje.  …


Tražimo je, vrteći se u krugove, Besciljno lutajuć’ labirintima,  U jurnjavi za nečim’ velikim, U potrazi za njome, Sve dok ne dođe trenutak za odlazak, I tad shvatiš istinu jednu, Bila je uvijek tu pred Tobom.


U tišini ona čuči dok se cijeli svijet muči. Ali ne zna tišina da i u njoj čuči crna tmina.   Bolest ju je velika opsjela i mračna sudbina dospjela. Duboko se virus ukorijenio, nema tog lijeka koji bi joj budućnost promijenio.   Ali nova sjemena nose nadu, samo da ih ptice ne ukradu. Ali…


Da li je to bila zelja? Kada ugledavsi oci Arijane moje. Posmatrajuci njene plavicaste oci Poput najbistrijeg mora su bile Koje su me neprestano bunile I dusu moju ispunile. Oci Arijane moje. Tu sam zaspao Kraj njenih ociju plavih Sanjajuci o moru Povetarcu koji neprestano pirka I rastuzuje Arijanu moju . Kao maskirana rana Bio…


Jedno godišnje doba uvjek me rastuži Zima je to ali čemu služi Na nebeskim prostranstvima sivilo Mene je to razočaralo a ne zadivilo S neba padaju pahulje mržnje i hladnoće Cijeli živi svijet zbog njih zubima škrguče Bjelina straha obuzela prirodu majku Kao da su ispisali horror bajku Otrovi hladnoća i smrt Ledenih santi to…