U tvome kutu svemira je ljepše, Znaš preobraziti tamu u svjetlost, Nacrtati mi osmijeh iz jednog poteza, Korov koji raste u meni pretvoriti u cvijeće, Obuzdavaš moje demone jednom riječju, Ali nisi gospodar moje duše, niti si uzimaš to pravo, Jer nakon svega pustaš me, ne tražeći ništa zauzvrat.


Kao isprazni duh ovo pišem I to sve predstavlja veliki simbol “ništa”   U osjećaju bezvrijednosti i melankolije   u uzaludnom traženju mira ,sklada i monotonije   U ispraznom svemiru tražiti punoću – to je ludost   Jer u ispraznim ljudskim srcima Oni imaju mjesta samo za sebe


Za svaki poljubac naci cu posebno mjesto na tvome licu, tijelu, ocima… Tebe sam trazila godinama. Tebe sam trazila zivotima. Necu reci da te volim, nego da me branis od demona mraka, da me hranis svjetlom, snagom, smijehom, samo ti mi dajes zraka. Necu reci da mi trebas. Moje sunasce si, toplo, slatko, smirujuce. Moja…