Na pijesku moga vrta, razljevano sve u zlatu, po sunčanome satu zrak jedan s neba svijetli, i ravnodušno crta put zemlje i vijek ljudi. Vinograd moj strani, i trešnje već u cvijetu, odozgo u čas rani zazori cijelom svijetu.


  Jedva sam čekala da mi noge dotaknu pod dok sjedim na stolici Jedva sam čekala sunce poslije kiše Jedva sam čekala njegov povratak u krevet Jedva sam čekala ljeta i zime Sve mi je bilo jedva čekanje Što sada imam od toga Uspomene koje će izblijediti Osobe koje se neće vratiti Jedino bol ostaje,…