Visoko ili nisko, ići ću gdje god ide veliki val. Kad bih mogao, onda nebi potonuo pod njega. Možda ću saznati, način da se jednog dana vratim. Ako padne veliki val na sve nas, onda bi nas i sve potopilo! Nadam se da je netko tamo, tko me može vratit.


Ti si svjetlo, ti si noć, ti si ljek i moja bol, ti si jedina stvar koju želim da dodirnem. Ti si groznica, nije me briga, zato što nisi tamo bila! Dozvoli mi da uzmem tvoju prošlost, možeš vidjet svijet koji te doveo. Voli me kako želiš, gubim se, nestajem van! Svaki centimetar tvoje kože…


Vodi me kroz tamnu noć, padni na tamnu stranu. Ne treba nam svjetlo, živjet ćemo na tamnoj strani. Ja to vidim i osjetim, dok smo još mladi i neustrašivi. Pusti svjetlo, upadaj na tamnu stranu. Tamna noć, tamna strana označuje put, gdje duša mora proći sama.


Osjećam svoj put kroz tamu, vođen mom srcu. Ne znam gdje će mi putovanje završiti, ali znam odakle će početi. Moj život će proći pored mene, ako ne otvorim oči. Pokušao sam nositi težinu svijeta, ali imam samo dvije ruke. Nadam se da ću imati priliku putovati svijetom, makar nemam nikakvih planova. Želim da zauvijek…


Osjećati se tako tanko, kao kuća od karata. Jedan udarac i vatromet, jer u meni ima iskre. Samo moram, upaliti svijetlo, neka se sjaji vatromet. Pokaži mi što vrijedim, kao što pucam preko neba. Hajde neka boje praska, budu šarene kao duga. Srce će mi zasjati, kao munja.


Biti oprezan, to je najveći zadatak glazbe. Pronaći mjeru tišine, to je samo početak glazbe. Šutit prije svih, tek to je konačna glazba. Tko gospodari svojim uhom, i svojim osjećajima taj pripada glazbi.


Vidim lovca na kraju šume, u ruci drži nož i nešto psuje. Čeka on da ulovi nešto, makar ga medo proganja vječno. On sebi reče: „Neću kući, idem hvatat, makar morao sada plakat.“ Ej moj lovče nemaš sreće, uzmi pušku jer ulovit, nikad nećeš.


Pronađeš prijatelje isto kao sebe i staneš tako i ne vjeruješ u mene da ima neko kao ti isti na ovom svijetu. I ne znaš koliko istih, za susret sa tobom baš kao ti se spremaju. I ne znaš tko su kao ti divni i što su suzama jastuke vlažili.


Tuk-tuk-tuk-tuk! Ja sam pero djetlić, šaren sam ko pjetlić, radim samostalno, šuma mi je skrovište moje malo lovište, bukva je moj stan. Znam sve staze, gdje mravi prolaze…


Čekaj me – na onoj točci , bez kraja i početka, Gdje smo tako isti, a različiti, Prepoznajemo se, oduvijek smo tu, I pogled govori sve, kad riječi stanu, Uzmi me , dovrši me…


Sinoć sam, jadna ja, Sanjala tebe ponovo Kako mi grizeš usnu I kako mi stiskaš ruku I kako me pakleno gledaš I šapućeš moje ime Sinoć sam, glupa ja, Plakala zbog tebe ponovo Jer sam se setila Mirisa tvoga parfema Koji je ostao na onom duksu Koji si mi dao Sinoć sam, prazna ja, U…


Krov

Sedimo na krovu neke šestospratnice I gledamo u svetla našeg grada I svetle naše oči I svetli moja nada   Nada da ćes se u jednom Pravom trenutku Kad se mnogo zapričam Okrenuti ka meni   I staviti svoje drhtave usne Na moje izgrižene I da će taj poljubac   Trajati baš onoliko Koliko treba…