Selena je bila djevojčica, boji se jako velikog svijeta odrasla je u zidinama. Jedne noći sa zalazećim suncem, otišla u šumu i tako se bojala sama, s vremena na vrijeme pokušavala je pobjeći. Upozorili su je, ne idi tamo postoje stvorenja koja se skrivaju u mraku, tada se nešto pojavilo. Znala je da je hipnotizirana…


Je li ovo mjesto koje zovem domom, da nađem ono što sam sve prošo. Prošećem nepoznatim putem, duboko u mraku i ne treba mi svjetlo. Sve pripada drugoj strani, živim, volim, lažem! Nekad sam na vrhu, nekad na dnu nepoznatog puta.


Daleko u daljini i mjesta između nas, svake noći u mojim snovima. Vidim te i osjećam te, ti si ovdje, ne blizu ne daleko! Ti si ovdje u mom srcu, moje srce će ići dalje i dalje. Ljubav nas može dodirnuti samo jednom, dok traje cijeli život! Jedno pravo vrijeme,  mom životu uvijek ćemo ići…


Nisam zabrinut za ništa, sjedim lijepo, strpljivo, kao u svom stanu. Ne moram ići na posao, ali moram raditi. Neka moje tijelo obavlja posao, mogu raditi i kod kuće. Ne mogu podnijeti ove noći same, ne treba mi objašnjenje. Šef sam i kod kuće! Samo trebam tebe, ne možeš otići! Pokupi plaću za mene! Osvrni…


Sreo sam je na ulici točno ispred bara, sa mnom je podijelila pivo dok je njezin brat svirao gitaru. Svirala je violu u irskom bendu, ali zaljubila se u Talijanca. Poljubio ju je u obraz, onda ju je primio za ruku i rekao je da želi plesati! Dovela je Marka kao goniča, Petra za zabavu,…


Ljubav zadržavam na fotografiji, napravio sam ta sjećanja za sebe, gdje se moje oči nikad ne zatvaraju. Ljubav ponekad može povrijediti, tada postane jako teško,  to je jedino što znam. Napravio sam ta sjećanja za sebe, srce mi nikad nije slomljeno, vremena su zauvijek zamrznuta. Tako me može to zadržati, nikad neću biti sam!


Visoko ili nisko, ići ću gdje god ide veliki val. Kad bih mogao, onda nebi potonuo pod njega. Možda ću saznati, način da se jednog dana vratim. Ako padne veliki val na sve nas, onda bi nas i sve potopilo! Nadam se da je netko tamo, tko me može vratit.


Vodi me kroz tamnu noć, padni na tamnu stranu. Ne treba nam svjetlo, živjet ćemo na tamnoj strani. Ja to vidim i osjetim, dok smo još mladi i neustrašivi. Pusti svjetlo, upadaj na tamnu stranu. Tamna noć, tamna strana označuje put, gdje duša mora proći sama.


Osjećam svoj put kroz tamu, vođen mom srcu. Ne znam gdje će mi putovanje završiti, ali znam odakle će početi. Moj život će proći pored mene, ako ne otvorim oči. Pokušao sam nositi težinu svijeta, ali imam samo dvije ruke. Nadam se da ću imati priliku putovati svijetom, makar nemam nikakvih planova. Želim da zauvijek…


Osjećati se tako tanko, kao kuća od karata. Jedan udarac i vatromet, jer u meni ima iskre. Samo moram, upaliti svijetlo, neka se sjaji vatromet. Pokaži mi što vrijedim, kao što pucam preko neba. Hajde neka boje praska, budu šarene kao duga. Srce će mi zasjati, kao munja.


Napila se spužva hladne bistre vode, pa u razred ploču obrisat ode. Kad na ploči djeca nacrtala zeku, pored kuće na njivi uz rijeku. Spužva opet suha koda je kruta, pa će skočit u vodu da djeca ploču obrisat mogu.


Sve staklene zvijezde lijepote i sreće prašini su treptale nepočišćene sobe. Krevet raspremljen, vrata zatvorena, čaše su prazne, flaša razbijena. Lud od radosti, bio sam mrtav pijan, i ti mrtva pijana, gola u mom zagrljaju.


Sinoć sam, jadna ja, Sanjala tebe ponovo Kako mi grizeš usnu I kako mi stiskaš ruku I kako me pakleno gledaš I šapućeš moje ime Sinoć sam, glupa ja, Plakala zbog tebe ponovo Jer sam se setila Mirisa tvoga parfema Koji je ostao na onom duksu Koji si mi dao Sinoć sam, prazna ja, U…


Ovo je pismo koje škica moju nepostojeću kćer. Ovih dana osjećam i previše pa ne znam kome da se obratim. Zato slušaj ti, čudo nepostojeće. Ti si ona koja pravi oblake od šećerne vune. koja briše svaki tužan kraj u pričama. Po tvojoj logici, bolje je kad priča nikada ne završi. Godinama ćeš gledati svoje…