Strast će moja na videlo izaći, I nemirne duše, svoj mir će pronaći. Sve što nudim, ljubav jeste, Usamljeni, sada gde ste? Zlo je dobro i dobro je zlo, Kad’ ćete već jednom shvatiti to? Srca što kucaju, celina su jedna I duša grešna i duša čedna. Životom ovim plutaj niz reku, Jer tada rane…


Lopov

Dati ću otkaz ,majke mi dati ću otkaz baš me briga za recesiju dat ću otkaz,majke mi i biti ću lopov velikim ću škarama presjeći bodljikavu žicu dresiranim dobermanima poslat ću dresirane dobermanke da ih zavedu pospanom ćuvaru podmetnuti ću bocu bocu najskupljeg vina e onda ću trkom odjurit u sobu njenu i ukrasti joj poljubac il…


Šapat

pojela me strast, zasjenila patnja. s trubom u tunelu, zaostaje slabost i mali zvuk. u smoli topim zapostavljenu sladost i ricavi dar. Tromo je. pogledom glâdi ostajem ošinut nakon vječne buke. rastezljive grane šapću pokraj bujice kâpi, jedna do druge jedna do druge


Nosim sa sobom staru prašnjavu torbu prljavu maramu nekoliko novčića i posušeni duhan Mokro lice nosi oblak Kad naleti putnik nepoznat dat’ ću mu sve da se oslobodim Da se rasteretim na popucanoj cesti Mokro lice nosi oblak


Ne mogu objasniti taj Rock’n’Roll Podivljao sam Znoj Zastaje pogled u pogledu bez dodira Nisam duh Čekam da me dozoveš Ne mogu objasniti Ne smijem pasti Ostaje osmijeh u glasu bez dodira Ponesi moje misli Ne mogu objasniti taj Rock’n’Roll Valjam se bez dodira Budimo dvoje Ne mogu objasniti Primi me Zajedno Potraži me u…


Taman da krenem, Ali ne. Taman da stanem, Ali ne. Taman da vidim, Ali ne. Taman da osjećam, Ali ne. Taman da ljubim, Ali ne. Taman da živim, Ali ne. Taman da u tami sjedim, … Možda.


Jedno večer šećem parkom kad tamo na klupi, dvoje mladih ko aveti blijedi sjede bez riječi. Upita me mrko mladac da li imam cigaretu, dadoh mu i vidjeh na ruci malo krvavu venu. U djevojke oči izbuljene ko krijesnice svijetle, pogleda uprtog u ništavilo neke nepostojeće sjene. I onda se poljube hladno bez ikakve strasti,…


Na potoku pored bistre vode, gdje proljeće odiše spektarom procvalih krošnji, drveća mirišljavog i rosom okupana cvijeća, gdje ševa cvrkutom svome dragom poji, upoznah gospu kao bajna vila bješe, gologa tijela u vodi zanosna ko alem zlatni, koj* svijetli na nebeskim dvorim*. Te ljepote nit se može sniti, jer snovi su kratki da bi takvu…


Svitanje

Ispod trepavica snenih gledam tvoje lice obasjano svitanjem. Sva blažena, u sebi, potrebu osjećam za nježnim šaputanjem. Grliš me u snu. Uvjerit se želiš, dal’ još sam uvijek tu. Ovo jutro, tvoja kosa na mom ramenu, miriše na proljeće. Ne mislim na sutra, što novi dan donijet će. Vatra ljubavi da izgori do pepela, ovo…


Uz-dah

Kada te proguta pošast i slomi tama u skoku ruke utopljena je Gorka suza crvena dama . . . (uzdah) ne dam ne dišem puca joj nokat dok me davi (uzdah) sjedi na meni stišće prepone u krevetu je crvena dama . . .


PAVILJON

hodamo u krug trčimo u krug prastare slike utrnulog doba šešir okvir rupa prozor na kant hodam u krug trčim u krug zidovi i skice tu sam prvi put drugi put stojim s njom grijem ruke jedem kestene ljuske u tišini osluškujem jeku njenih mokrih očiju


potraga za carstvom započinje uspinjemo se nosimo riječi po zmazanoj cesti s mirisom guma s mirisom vjetra izmiješani valovi pare plovimo hvatamo smjer gorit ćemo kao oblak benzina s mirisom guma s mirisom vjetra tako mala! to bio je glasni povik carski urlik jedinstveni pothvat u smjeru magle usred ničega s mirisom guma s mirisom…


Željezne Konstrukcije, Čelični Dokovi, Metalne Platforme. – Krut, Krut, Krut samo Krut. Metalne Ruke, Bakrene Noge Spljoštena Tijela, Smrskane Glave. Kling-Klang. Mrtvi Dusi, Prazni Traci Smrskane Glave Klang. Hrđav Um, Slomljen trud Metalan Sat, Surov Duh Razbijen Čovjek, Željezni Ljudi. Krut. Krut. Klang.


Plovi bijeli brod velike nade u bolje za neke bezbrižne dane, paluba kićena veliko slavlje delicija raznih, kavijar i šampanj. Tu je svita briljanti, safiri celebriti ne može da fali, ne zna se tko tu koga ljubi pravi šou, paluba puna strasti. U utrobi broda sve je crno rđavo ,sivo beznađe hita, mornari tumaraju tamo-…


Kad zemlju zahvati totalni mrak bez sunca, mjeseca, zvjezdanog sjaja. Kad ptice ne mognu poletjeti u zrak znaj da je to početak kraja. Dugo smo prirodi otimali njeno. U čvrsti beton pretvarali travu. Sad tonemo, bezidejno. Kasno da se hvatamo za glavu.


Vidjeti život svako jutro Osluhnuti ritam vjetra Dotaknuti beskraj Opojno se ljuljati na oblacima trnja Baciti osmijeh zvjezdama A u međuvremenu Voljet ću nju Vodit ćemo ljubav Pjevati pjesmu života Bit ćemo prijatelji smrti I vječna nota.


Čudni li su znaci, led nije već divlje pojave, jastrebi, posljednje zvijeri stepe, osim zemlje nitko zapamtio bojeve. Krila i bogove, tamo, na stado pastirovo puste… Tada lovi, juri noću, slavi zemlju nebrojenu koja sjeveru rodi njegove crne velove stepske Vidi kruga nebo više nalik ostacima ovoj tišini. Pustara ispovijesti smete ponoć lutajuću. Urlik prilazi…


Tiha noć blaženi raj, svijetli mjeseca sjaj, u koljevci kao dijete spi, moj grad. Mio  vjetrić blago  miluje, staro kameno zdanje, palmine grane plešu tango il valcer. Lampioni siju blijedo-žutu svijetlost, mirisno more vragolasto huči i valima oplahuje mirnu luku. Idila sna vječnoga grada, u tihoj noći ko nebeski dvori, pjevaju mu uspavanke morske vile,…


Rat

Vidio sam ludilo skupljeno u oku. Vidio sam kuće u mraku kako gore. Vidio sam mrtvu pticu pored puta. Vidio sam sebe kako šutljiv ležim. Vidio sam bljesak granata u noći. Vidio sam sve, o Bože, dosta je.


Isklesan kamen rukom njenom I opran jednim mladenačkim snom Leži kraj potoka pod stijenom Gdje dođoh da lice umijem vodom tom. Čim su mi oči na natpis pale Započe kamen priču njenu, Iscrta kuću, dvije djevojčice male, Prosu joj livadu od cvijeća šarenu. Prikaza i nju u haljini od svile, Kosa joj smeđa, malo kraća,…


Ti znaš kako se rješava jedno tajno pitanje i znaš šta se dešava ujutro pred svitanje. Tu ispod mog jorgana čuje se ćutanje i miris jasmina spriječava buđenje. Bila si sanjana! Čuješ li kad zovem te? Šta dopire do uha tvog kad kažem volim te, ti prosipaš krv srca mog. Ostavljaš pustinju veliku između nas…


Možda zbog kiše koja se kotrlja po krovovima, iznenadne slabosti, sitne greške u karakteru vraćam se u vrijeme kada smo, naoružani osmjehom, započinjali svaki novi dan Možda zbog uspomena koje dogorijevaju, nevine i napuštene pjesme, tako čudne i daleke, koja je, kao posljedica nostalgije i malo dara, zaboravljena na starom skveru Možda zbog nedosanjanoga sna…


You were… a special moment in a small part beats of my heart, just a shining light in a small part of my night. You were… a special moment in a small part my whole life… You… my friend, high-minded great man, you were… in those lovingly… softly verses which brings peace… and soundness.


Vjetar ulice mete Ptice nisko lete, Nevrijeme se sprema! Kako će se snaći, Hoće li zaklon naći? Ne, zaklona nigdje nema. Srce mu tuče Jedva se vuče, Strah da hvata sve jače. Tresu mu se ruke Stišću ga muke, Počinje već da plače. I dok suze teku Čuje jeku To ga mama zove. Čuje glas…


Majka piše pismo sinu staračkom, drtavom rukom plačuć gorko suze roni to sveto lice blijedo. Dragi sine, moja ružo čeka te majčino krilo, svakog dana svake noći pučinom plove lađe. Nijedna lađa nije tvoja sve prolaze morskim putem, na mom srcu ostavljaju otvorene bolne rane. Neznam dal*si gladan,žedan je li more mirno, il oluje viju…