Vodilo me srce k Tebi, a ako bješe iz srca, šta bi pošlo po krivu ? Mi imamo ono šta drugi nemaju, Dadeš mi malo sebe i rađam se iznova. Eto Ti dokaza, riječi ove, nu, nosi ih, Koje su djelo, ni manje- ni više, Srca mog što ljubi Tvoje biće, bezrazložno i beskompromisno bezobrazno,…


I da mi Te učiniti svojim, što bih postigla, Osim da robuješ mi, Ta nisam despot, Ne željeh da vežem Ti srce na lanac, Jer ne tražih roba, već suputnika, partnera u slatkom zločinu…


Čekaj me – na onoj točci , bez kraja i početka, Gdje smo tako isti, a različiti, Prepoznajemo se, oduvijek smo tu, I pogled govori sve, kad riječi stanu, Uzmi me , dovrši me…


Sinoć sam, jadna ja, Sanjala tebe ponovo Kako mi grizeš usnu I kako mi stiskaš ruku I kako me pakleno gledaš I šapućeš moje ime Sinoć sam, glupa ja, Plakala zbog tebe ponovo Jer sam se setila Mirisa tvoga parfema Koji je ostao na onom duksu Koji si mi dao Sinoć sam, prazna ja, U…


Krov

Sedimo na krovu neke šestospratnice I gledamo u svetla našeg grada I svetle naše oči I svetli moja nada   Nada da ćes se u jednom Pravom trenutku Kad se mnogo zapričam Okrenuti ka meni   I staviti svoje drhtave usne Na moje izgrižene I da će taj poljubac   Trajati baš onoliko Koliko treba…


Negdje duboko u meni I najviša razina boli Nije mjerilo… Za ovu parodiju jada Koja se krije iza ove moje Smiješne fazade   Osmijeh na licu Luckaste geste Odraz su lažne hrabrosti Rođene iz svake tvoje nove laži.   Glupost Definicija i ključ Kojom opravdavam postupke Koje mijenjaju svaki dio mene Atom po atom.  …


Misli mene gone, al nikako da klonem, Iako bilo bi lakše, nema brate šanse. Zatvorio bih oči i zatražio bih san, Da bi bio sutra bolje, jer sutra je novi dan. Oči su zatvorene ali san ni da se javi Napale su ga misli koje gore mi u glavi. Minuti samo teku jedan posle drugog,…


Mesec dana ostavismo iza nas, Pre mesec dana vreme je konačno otoplilo, Još uvek mi najviše fali njen glas, Uz slike i mirise, da bi se u meni sve sklopilo.   Pravim se miran, dajem joj prostora, Da ne bih ličio na neko zaljubljeno štene, Pa se nađem kako stojim ispred prozora, Pitajući se, da…


”The beauty and the moonlight overthrew you.” Leonard Cohen (“Hallelujah”) U trenu kada hladna suza krene, Odsustvo glasa stih i srce sledi, Radosti duše zaborave mene; Kad dah njen mladi oduva oluja I njena slika naizgled izbledi – Čuće se slaba, mlada haleluja.   Svetlosti bljesak ostaje na dlanu Pri svakoj reči koja osmeh krije…


U cvijetu radosti osjetiš tugu kao kakvu kugu; dok u krugu bola duša postaje gola. Sama i napuštena s beskrajem opijena ostaje tajna ljubavi naše koju krvnici prerano zaklaše. Na pragu mladosti teško je ostati i još teže opstati. Na pragu mosta svega joj je dosta. Penje se i skače u zimsku hladnu noć nadajući…


Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, nemoći dotaći taj mir u sebi? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, lutati od grada do grada, od kuće do kuće, od kontinenta do kontinenta? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, skupljati torbe kao jedine vjerodostojne pratioce života svoga? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, kad te ljudi dave…


Strast će moja na videlo izaći, I nemirne duše, svoj mir će pronaći. Sve što nudim, ljubav jeste, Usamljeni, sada gde ste? Zlo je dobro i dobro je zlo, Kad’ ćete već jednom shvatiti to? Srca što kucaju, celina su jedna I duša grešna i duša čedna. Životom ovim plutaj niz reku, Jer tada rane…


    Hej, Poželjela sam da te vidim Samo to I ništa više Jedan trenutak tvog života Mali osmijeh I ništa više Onako u prolazu Zastali korak Skriveni pogled     Pitam se želimo li isto I koliko smo daleko od ovog života Isprepleteni, a zapetljani u druge ljubavi I znam da nećemo se sresti…


    Možeš li me voljeti Tako nesavršenu Tako meku Tako nježnu u voljenju tebe     Možeš li voljeti moje ruke Koje žude grliti tebe Moje usne ljubiti tebe Moju kosu što miriše na čežnju     Možeš li voljeti mene tako običnu Neobičnih očiju U kojima se zrcale snovi Odsanjani za nas dvoje


    Još ponekad u mislima svratim tebi Zagrlim te Pogledam u oči Tiho šapnem Volim te Želim te I pustim da me poljubiš     Još ponekad stvaram sjećanja o nama I o svemu što je moglo biti I što smo mogli biti mi Teško mi je Ali volim tragove tvoje ljubavi na sebi


    Nudim ti ljubav Bezvremensku Bestežinsku Besprostornu Lišenu života koje smo stekli Ljudi koje smo sreli Ljubavi koje smo dali   Nudim ti ljubav Bez trajanja Bez varanja Bez laganja Samo ljubav zbog ljubavi same   Nudim ti ljubav Samo ljubav I nas u ljubavi      


    Zagrli me jednom, I nikada više Poljubi me jednom, I nikada više     I nikada više Ne zovi me svojom I nikada više Baš nikada više Ne poželi više Od ovoga što sam sada     Još uvijek držim uzde svoje boli I sve u meni što se trga I sve u…


    Večeras sam sapeta u okove samoće U teške riječi zarobljena Tužna sama ogoljena   Voljela bih biti morska pjena Da ti jutrom ljubim usne Slana nježna zaljubljena   Da se stopim s tvojim dahom Između uzdaha i sjena Tiho sjetno bezvremeno   Samo ti i ja San i morska pjena


I nisam bila iskrena Prema sebi Kad rekoh – Čestitam A srce se raspršilo u komadiće Iz srca – rekoh A srce je vrištalo od boli I ja koja sam plemenita i mudra Tu sam pod tvojim nogama Tako ranjiva Tako krhka Tako ljubavna Tako smrtna   Stvorena da izgorim u čežnji  


  Tada U sudaru naših svemira Nisam niti slutila Nebrojene mogućnosti Naših susreta I prije nas I poslije nas I u nama Kada prestanem biti ja Kada prestaneš biti ti   Supernova ljubavi


Da kleknem? Nepotrebno. Ispričat ću ti s nogu samo. Da sjednem? Još gore, Eh, da se fizički umore…   Zaboravih se, istina, Zaboravih se tri puta, A zaboravljati Njega Nije li gore od svega?   Smetem se svako malo Jer mi nikako nije bilo stalo Jer nisam ja za vjerovanje I slično… nedorečeno stanje.  …


Besciljni su, dragi, moji putovi, Prljavi su pločnici, prazni uglovi, I ruglo je moja mašta, Jad mi pogled dok ponavljam Da nemam snove. A oni gore I bole. U cik zore. Krletka je, dragi, moj dom Umorni su sati, zatočeni dani I naivnost je moja utjeha Gorčina mi majsko vino dok uvidjam Da nismo sad….