Strast će moja na videlo izaći, I nemirne duše, svoj mir će pronaći. Sve što nudim, ljubav jeste, Usamljeni, sada gde ste? Zlo je dobro i dobro je zlo, Kad’ ćete već jednom shvatiti to? Srca što kucaju, celina su jedna I duša grešna i duša čedna. Životom ovim plutaj niz reku, Jer tada rane…


    Hej, Poželjela sam da te vidim Samo to I ništa više Jedan trenutak tvog života Mali osmijeh I ništa više Onako u prolazu Zastali korak Skriveni pogled     Pitam se želimo li isto I koliko smo daleko od ovog života Isprepleteni, a zapetljani u druge ljubavi I znam da nećemo se sresti…


    Možeš li me voljeti Tako nesavršenu Tako meku Tako nježnu u voljenju tebe     Možeš li voljeti moje ruke Koje žude grliti tebe Moje usne ljubiti tebe Moju kosu što miriše na čežnju     Možeš li voljeti mene tako običnu Neobičnih očiju U kojima se zrcale snovi Odsanjani za nas dvoje


    Još ponekad u mislima svratim tebi Zagrlim te Pogledam u oči Tiho šapnem Volim te Želim te I pustim da me poljubiš     Još ponekad stvaram sjećanja o nama I o svemu što je moglo biti I što smo mogli biti mi Teško mi je Ali volim tragove tvoje ljubavi na sebi


    Nudim ti ljubav Bezvremensku Bestežinsku Besprostornu Lišenu života koje smo stekli Ljudi koje smo sreli Ljubavi koje smo dali   Nudim ti ljubav Bez trajanja Bez varanja Bez laganja Samo ljubav zbog ljubavi same   Nudim ti ljubav Samo ljubav I nas u ljubavi      


    Zagrli me jednom, I nikada više Poljubi me jednom, I nikada više     I nikada više Ne zovi me svojom I nikada više Baš nikada više Ne poželi više Od ovoga što sam sada     Još uvijek držim uzde svoje boli I sve u meni što se trga I sve u…


    Večeras sam sapeta u okove samoće U teške riječi zarobljena Tužna sama ogoljena   Voljela bih biti morska pjena Da ti jutrom ljubim usne Slana nježna zaljubljena   Da se stopim s tvojim dahom Između uzdaha i sjena Tiho sjetno bezvremeno   Samo ti i ja San i morska pjena


I nisam bila iskrena Prema sebi Kad rekoh – Čestitam A srce se raspršilo u komadiće Iz srca – rekoh A srce je vrištalo od boli I ja koja sam plemenita i mudra Tu sam pod tvojim nogama Tako ranjiva Tako krhka Tako ljubavna Tako smrtna   Stvorena da izgorim u čežnji  


Da kleknem? Nepotrebno. Ispričat ću ti s nogu samo. Da sjednem? Još gore, Eh, da se fizički umore…   Zaboravih se, istina, Zaboravih se tri puta, A zaboravljati Njega Nije li gore od svega?   Smetem se svako malo Jer mi nikako nije bilo stalo Jer nisam ja za vjerovanje I slično… nedorečeno stanje.  …


Besciljni su, dragi, moji putovi, Prljavi su pločnici, prazni uglovi, I ruglo je moja mašta, Jad mi pogled dok ponavljam Da nemam snove. A oni gore I bole. U cik zore. Krletka je, dragi, moj dom Umorni su sati, zatočeni dani I naivnost je moja utjeha Gorčina mi majsko vino dok uvidjam Da nismo sad….


Do savršenstva me oblikovaše ruke tvoje, Klizeći podatno tijelom mojim, kao kipareve ruke kroz glinu, Predajući se svakome detalju, ne bi li išta propustile, Znalački prelazeći njima mnome, znadeš svaku moju slabu točku, Pretvarajuć’ je u glazbu tijela, glazbu ljubavi…