I nisam bila iskrena Prema sebi Kad rekoh – Čestitam A srce se raspršilo u komadiće Iz srca – rekoh A srce je vrištalo od boli I ja koja sam plemenita i mudra Tu sam pod tvojim nogama Tako ranjiva Tako krhka Tako ljubavna Tako smrtna   Stvorena da izgorim u čežnji  


Bijelom maskom skriva ljuske Što spokojno urastajuju pod kožu Usmjeren dah u sumrak beskraja Mrtvih prstiju nad tijelom ispruženih Centrirana, u sjeni praznine Zvuk tišine ispunjava sobu   Od žice videovrpce vise Crnobijelih krajolika prošlosti Lancima vezana o sva tri kuta Trokuta zavjere   Dok ruke proždire bljedilo Plače samoća nevidljivih burmi Za starim arkama…


Bila je poznanik mojih snova. Prolazila je svake noci . Da sam znao tko je mozda je ne bih ni pustio da udje i da stoji. Spavao bi po cijele dane samo da je duze gledam. Blatnjavim ulicama trazio te oci zelene . Svaku bih gledao ali naravno nisam je nasao. Trazio sam tako godinama…


Tražimo je, vrteći se u krugove, Besciljno lutajuć’ labirintima,  U jurnjavi za nečim’ velikim, U potrazi za njome, Sve dok ne dođe trenutak za odlazak, I tad shvatiš istinu jednu, Bila je uvijek tu pred Tobom.