Bio sam vedar,bio sam lak bio sam snažan,bio sam sve postao sam ništa,zbog tebe gdje mi je snaga,gdje mi je ponos sve si povela sa sobom ali ni to ti nije bilo dosta povela si i njega, kučko ubila si me i ne znam ne znam kako da uskrsnem kako da ustanem i ponovno budem…


Bijelom maskom skriva ljuske Što spokojno urastaju pod kožu Usmjeren dah u sumrak beskraja Mrtvih prstiju nad tijelom ispruženih Centrirana, u sjeni praznine Zvuk tišine ispunjava sobu   Od žice videovrpce vise Crnobijelih krajolika prošlosti Lancima vezana o sva tri kuta Trokuta zavjere   Dok ruke proždire bljedilo Plače samoća nevidljivih burmi Za starim arkama…


Bila je poznanik mojih snova. Prolazila je svake noci . Da sam znao tko je mozda je ne bih ni pustio da udje i da stoji. Spavao bi po cijele dane samo da je duze gledam. Blatnjavim ulicama trazio te oci zelene . Svaku bih gledao ali naravno nisam je nasao. Trazio sam tako godinama…


Znam da će Ako i na sekundu glavu spustim, oči sklopim Nahrupiti glodavci s maskama bijelih udovica Oko nogu će puzati, piskutavo hihoćući I lizati hladne palce Šaptati: Opusti se, opusti. Spavam, sanjam, opraštam Pronicljivo kimnuvši glavom – Želio sam samo biti prihvaćen – A oni mirišu slatko Draga, probudi me Da i ovoga puta…