Bijelom maskom skriva ljuske Što spokojno urastajuju pod kožu Usmjeren dah u sumrak beskraja Mrtvih prstiju nad tijelom ispruženih Centrirana, u sjeni praznine Zvuk tišine ispunjava sobu   Od žice videovrpce vise Crnobijelih krajolika prošlosti Lancima vezana o sva tri kuta Trokuta zavjere   Dok ruke proždire bljedilo Plače samoća nevidljivih burmi Za starim arkama…


Bila je poznanik mojih snova. Prolazila je svake noci . Da sam znao tko je mozda je ne bih ni pustio da udje i da stoji. Spavao bi po cijele dane samo da je duze gledam. Blatnjavim ulicama trazio te oci zelene . Svaku bih gledao ali naravno nisam je nasao. Trazio sam tako godinama…


Znam da će Ako i na sekundu glavu spustim, oči sklopim Nahrupiti glodavci s maskama bijelih udovica Oko nogu će puzati, piskutavo hihoćući I lizati hladne palce Šaptati: Opusti se, opusti. Spavam, sanjam, opraštam Pronicljivo kimnuvši glavom – Želio sam samo biti prihvaćen – A oni mirišu slatko Draga, probudi me Da i ovoga puta…