Pronađeš prijatelje isto kao sebe i staneš tako i ne vjeruješ u mene da ima neko kao ti isti na ovom svijetu. I ne znaš koliko istih, za susret sa tobom baš kao ti se spremaju. I ne znaš tko su kao ti divni i što su suzama jastuke vlažili.


Na pijesku moga vrta, razljevano sve u zlatu, po sunčanome satu zrak jedan s neba svijetli, i ravnodušno crta put zemlje i vijek ljudi. Vinograd moj strani, i trešnje već u cvijetu, odozgo u čas rani zazori cijelom svijetu.


Tuk-tuk-tuk-tuk! Ja sam pero djetlić, šaren sam ko pjetlić, radim samostalno, šuma mi je skrovište moje malo lovište, bukva je moj stan. Znam sve staze, gdje mravi prolaze…


On se pojavio a ja sam odmah pala zagrizla mamac k’o kakva mala brzo sam mu dala iako sam znala… Ma neću dalje pričati, to je to pogađate što je slijedilo.