Zbunjen,bezvoljan,umoran željan sam promjena promjena u svakom pogledu promjena sebe,promjena njih promjena pokvarenog svijeta promjena površnih,egoističnih malih bijednih ljudi koji vladaju nad nama nad našom budućnosti nad našim mislima nad našim životima vrijeme je za revolt


Prvi put kad sam osjetio da sam u suštini životinja mislio sam da je u meni umrlo nešto „čovječije“. Sada, kada nedvojbeno znam da sam u suštini životinja mislim da čovjek u meni nikad nije bio življi.


Bijelom maskom skriva ljuske Što spokojno urastajuju pod kožu Usmjeren dah u sumrak beskraja Mrtvih prstiju nad tijelom ispruženih Centrirana, u sjeni praznine Zvuk tišine ispunjava sobu   Od žice videovrpce vise Crnobijelih krajolika prošlosti Lancima vezana o sva tri kuta Trokuta zavjere   Dok ruke proždire bljedilo Plače samoća nevidljivih burmi Za starim arkama…


Kao isprazni duh ovo pišem I to sve predstavlja veliki simbol “ništa”   U osjećaju bezvrijednosti i melankolije   u uzaludnom traženju mira ,sklada i monotonije   U ispraznom svemiru tražiti punoću – to je ludost   Jer u ispraznim ljudskim srcima Oni imaju mjesta samo za sebe