Bio sam vedar,bio sam lak bio sam snažan,bio sam sve postao sam ništa,zbog tebe gdje mi je snaga,gdje mi je ponos sve si povela sa sobom ali ni to ti nije bilo dosta povela si i njega, kučko ubila si me i ne znam ne znam kako da uskrsnem kako da ustanem i ponovno budem…


Nisi tu, a ovdje si kako da te maknem borim se,sam sebi najveći sam neprijatelj idi,idi,ne vraćaj se nikada,nikada zbogom,odlazi ali ona još uvijek tu je,u mojoj ludoj nemirnoj glavi ludilo ne prestaje nikada,nikada  


Prvi put kad sam osjetio da sam u suštini životinja mislio sam da je u meni umrlo nešto „čovječije“. Sada, kada nedvojbeno znam da sam u suštini životinja mislim da čovjek u meni nikad nije bio življi.


Da kleknem? Nepotrebno. Ispričat ću ti s nogu samo. Da sjednem? Još gore, Eh, da se fizički umore…   Zaboravih se, istina, Zaboravih se tri puta, A zaboravljati Njega Nije li gore od svega?   Smetem se svako malo Jer mi nikako nije bilo stalo Jer nisam ja za vjerovanje I slično… nedorečeno stanje.  …


Jednom su me pitali, Zašto plačeš još za njim? Što su ti vaši dani dali? Sretna si samo u danima manjim… Nisu znali našu priču. Na pretek su zaključili, Da usne naše odavno izmiču, Da smo se previše izmučili. I sad opet sjetim se nas, Pa se pitam dal’ je moglo drukčije. Dala bih sve…