[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dok polako teče vrijeme ništa nije se promijenilo kod mene.Još sam uvijek ona ista,možda malo umornija ali bistra,možda malo starija mrvicu pametnija.Život nije ono što sam očekivala,nisam dobila većinu toga što sam željela ali nije mi žao jer ni drugima nije drugačije svi uvijek mislimo da nama je najgore.I dalje s neba padaju kiše i dalje proljeće miriše ali vrijeme sporo tragove briše,gdje god sam gazila put sam zapamtila.U nekim prošlim danima nisam znala kamo i gdje,mislila sam znat ću ja sve ali daleko od priče te patnje najviše pameti nauče.Mislila sam da lako ću sa svim da je dovoljno biti mlad i poželjan,da je dovoljno znati od svega olako odustati i tražiti bolje,zapravo uvijek našla sam gore.Upoznala sam tisuću i jedan osjećaj upoznala sam i početak i kraj,sreću i očaj.Nije mi bilo dosta htjela sam više ali život tužne stihove piše,što da tražim sada vidjeh skoro sve i nema baš kruha od utjehe.Vidjeh da svijet nije baš najlijepše mijesto,da ljudi povrijedit će te često.Ljubav nije što sam sanjala,mnogo noći ona me proganjala,nebrojeno suza palo je niz obraze morala sam podnjeti sve te poraze.Nikoga nije bilo tada,a svi bi dali ruke u vatru da bit će tu,kakve li sramotne laži ljudi iz usta ispljunu.Previše sam dobra bila neka sam…Samo sada ne volim čuti kad govore mi da im vjerujem,oprosite ja stvarno ne mogu i nije da pretjerujem.Mogla sam uvijek voljeti i sve sam shvatila ali nitko nije bio tu kad sam najviše patila.

Autor Lady_Midnight

Nešto posebno.

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting