[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Boga znam
već dugo

Odrastali smo skupa

On zna moje slabosti

Ja slutim
njegove

Nisam
siguran u njegovu svetost

On u moju
plemenitost

Nedjeljom ,u
godini možda dvije

Nađemo se

I lažemo
jedan drugog

A sve znamo

Nek samo
nije dosadno

On meni
obeća raj ako..

I nestašno
me bocka minijaturom vila iz pakla

Ja njemu
velim da je kralj

I da me
iduće godine od silne dobrote

Neće ni
prepoznat

Nasmiješi
se i ode

Da ne
dangubim napijem se

Dobar sam s
Bogom-prvom do sebe beljezgam

Ovaj u
nevjerici rukom maše

Misli –lažem..

Danas se kiša opet sprema

Mračno i
prijeteći s neba sijeva

Gdje je
moje mjesto?

U iskrenju
neba?

U cvilenju
pečena mesa?

Autor tocilo

Ova objava ima 2 komentara

  1. Razumijem tvoj odnos s Bogom jer i ja imam nešto slično s njim i s čitavim Svijetom koji nas okružuje. I ja mu postavljam bezbroj pitanja, a nekad u sebi nađem i poneki odgovor. Sviđa mi se pjesma. Pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting