i da, potaknuti tim idilicnim kontaktom,

polako odbace imganirane svjetove vlastitih htijenja negdje u dubinama svoje biti

da nauce izgubljene kljuceve sretnih prethodnika o jednostavnosti srece

da pronadu izgubljene putokaze nekih ljepsih atmosfera oko sebe

oni su mladi, plitki i prozracni

njihove su duse egzistencijalni problemi bljedolike zajednice i njezine mase istancanih pojedinaca

oni mrze kreativce monotonicnosti realne slike

oni ruku pod ruku pljuju suverenitet duhovnog nad tjelesnim

njihov zivotni hedonizam luksuz je izgubljenih dusa niskih koeficijanata emocionalne inteligencije koji su se

negdje tamo davno zakopali u povrsnosti vlastite svijesti kada su trebali pronaci sebe

njihova vecina koci razvoj mlade mase beskrajnih horizonata vlastita uma.

dvije su to oprecne karakterizacije svjetske publike.

polako gubimo osjecaj za sebe.