[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Iza ugla mine osmijeh plah, ostaje
mjesečeva pjega
vrisak duše ili perkusija izgubljenog alter ega
ispijene boce vina, panorame očajnih apela
obrisi dalekih neostvarenih snova
golih tijela.
Jedino cigareta još poput baklje gori
truje vene
između prstiju dugačkih, u ruci jedne lijepe žene
umije vješto da briše taloge bora oseke i plime
u jezgrovitim prividima smirenosti
vlastite klime.
Ipak gorim od strepnje dok zaprepašteno ćutim na tragu
svjetionik u magli
umorni putnik na pješčanom pragu,
sa molitvom na usnama i simbolom ikone u ruci
u pitoresknoj praznini tako davnog sebe
vraćen luci.
To svjetlo u tami više ne plamti, samo dogorijeva
duša je oblak
na stotine munja će nebom da sijeva,
jedna skladna postura ispružiti će svoje ruke čvrsto
da se putnik smiren otisne na more
ne mašući prstom.

Posted by Robert Zemljić

Nemam šta reći o sebi, osim kako rekoše jedan pjesnik "Sa sudbom se natežem, onako zagrljen, ko dve pijane lude"

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting