[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Našao si se ispred
putokaza svog života
i izabrao najgori
i najteži mogući smjer…

Sada si u tunelu
bez ijednog svjetla
pokušavaš
da se izvučeš iz njega
ali ne ide…
i ne ide.

Nesiguran u sebe,
ranjenog srca i duše,
radiš stvari koje
nikada nisi htio,
koje nikada nisi
niti zamišljao.

Nisi me slušao,
nisi htio poslušati
nijedan savjet
a trudila sam se,
jesam…
Bilo je još puteva
boljih, svjetlijih…

Sve je moglo biti drukčije…

I svaki dan se pitam
kako bi zaista bilo
da su se kockice
drukčije posložile…
U našu korist.

U jedno sam sigurna:
niko više ti nikad
neće izmamiti onaj lijepi
osmijeh na licu
kao što sam znala ja.
Niko meni neće moći
izmamiti osmijeh
koji se toliko dugo
skriva u meni
i želi van.
Niko, kao ti.

Bolju i goru osobu od tebe
upoznala nisam,
i nikad neću.

Ali to je potpuno nevažno,
jer ja ću uvijek htjeti biti
tvoje svjetlo na kraju tunela.

Ako to poželiš.

Ova objava ima 17 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting