[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Kroz zile ljudi Dobrota tece
od rodjenja srce je dusi salje.
Kroz zivot covjek je covjeku daje
i tako u krugu ljudskost traje.

U bolnici posjetis milog druga
uputis mu  tople i blage rijeci.
Osmijeh s tvog lica bolesnog lijeci
a dusu mu manje pritisce tuga.

Na raskrscu vidis staricu pognutu
o stap se oslanja i polako hoda.
Hvatas je pod ruku dok prijedje ulicu
Zahvalnost  se opaza na cijelom joj licu.

Na prozor ti salijece golusavo ptice
ubogo stvorenje je promrzlo i jadno.
Kucicu za hranu postavljas pod strehu
da siroce malo nije vise gladno.

Mali covjek, sretan ispod zvijezda
grumen dobrote iz srca svakom daje;
a silnik neki, mutivoda pohlepni
Jos uvijek oruzje proizvodi i prodaje.

Komu i danas oruzje korist donosi,
Da li nekome ratovi radost stvaraju,
Koga vesele lesevi i mrtvaci krvavi,
Da li to mirotvorce i dalje podlo varaju?

Ratovi , kazimo glasno,  na prijestolje uzdizu Bijedu.
Suse se u patnickoj Africi izvori, rijeke, polja,
umiru na majcici Zemlji zene, ljudi i djeca,
Mir protjeran bombama, kao ranjenik u pustinji jeca…

Ali , tece Dobrota iz ljudskih srca,
Tece kruzno od danas do sutra.
Unatoc ratovima, Bijedi snagu rusi,
zloci uprkos, melem je ranama u dusi.

Upitaj se, moj druze, prijatelju mili
Bez ljudske dobrote, gdje bi ljudi bili?
Dok covjek covjeku bratski ruku daje
U najguscem mraku Svjetlo Dobrote traje.

(Bozic, 2005.)

“Rijeka bez povratka”

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting