Svjetionik
Vječni samac
na hrid je naslonio
svoje čvrsto tijelo
U daljinu gleda
očima od leda
Galebove zove
Budite mi druzi
u toj, vječnoj tuzi
U samoći koja
moje kosti hladi
dok mi more
moju morsku
dušu vadi
Samac stoji
al’ more ne miruje
Val za valom nježno
ga dodiruje
Polijeva ga i miluje
I osmijeh mu na sivi
obraz vrati
Sretan gori i od sreće plamti
Uzbuđeno zatim zasja
Crno nebo svo obasja
Pozdravlja u tami
Nismo, nismo sami.
good!
Vječna ljubav krasno prikazana kao
ljubav ponosnog svjetionika na hridi
i iskonske snage mora