[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nekad se radovao svakom svitanju
i uzvraćao na cvrkute ptica,
potiskujući prozorsko staklo laktovima
iz svoje sobe sa fluoroscentnim zvjezdicama
oko lusetra između greda omalenog plafona
kao što svjetlo pritiska mrak u zemlje dubine
i stijenje mrvi ko hljeb,do središta njena.
Poslje su zvijezde sišle u djevojačke oči
– lustera sjene i kao romantična mjesečina
nađoše pukotine u zidu njegovih vizija
– izvukoše ga golog izvan samačkog sobička,
gdje osta crni očev kaput do koljena i radna uniforma
koji ga utopljavaše samopouzdanjem.
Danas jači nego ikada –
traga za onim zvijezdama što se oteše
već umornim ženskim očima,od njegovog sanjarenja
-izranjivanih laktova od beznadežnog potiskivanja
mraka sa svojih prozora vidika

Odgovori

Subscribe without commenting