Svitanje
Ispod trepavica snenih
gledam tvoje lice
obasjano svitanjem.
Sva blažena,
u sebi,
potrebu osjećam
za nježnim šaputanjem.
Grliš me u snu.
Uvjerit se želiš,
dal’ još sam uvijek tu.
Ovo jutro,
tvoja kosa
na mom ramenu,
miriše na proljeće.
Ne mislim na sutra,
što novi dan donijet će.
Vatra ljubavi
da izgori do pepela,
ovo srce,
treptat će ko harfa
s tisuću žica.
Poletjet će opet
u zagrljaj tvoj,
kao žar-ptica.
Nensi Buble © 2009
