Svitaj

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Gledam more, kako vali pjene
dok moja duša uz val se veže,
u tišini vala lagano šum pjeni stijene,
koća već plovi i na pučini baca mreže.

Zrake sunca jutrom pomiču sjene,
da li i do tebe ovo svitanje  seže,
jesi li budna sjetiš li se mene
ili ti misli od mene bježe.

Svako svitanje oči upijaju snene
gledajući  jutro srce se steže,
od čežnje za tobom lagano vene ,
sve ljepote jutra  prema  tebi su  svježe.

Životne slike nisu mi jasne,
žari ljepote da li više ne važe,
jesu li ove misli samo bajne
dok tebe ljubavi u jutrima traže.

Ja bih htio biti vjetar svježine
da tvoja jutra svježinom diže,
usnule noći ljubavlju ti vine
i poljubit tvoje oči brižne.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Autor marko

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting