[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Život gine i prolazi u očima smrtnika,

u treptaju oka iščezne i ugasne;

toplo sunce s istoka, svileni veo navlači i tuguje,

nema više putnika koji bi se divio zlatnom osmjehu.

 

Lete ptice-duše s dalekih gozodva

noseć u sjaju oka svog iskupljenje,

vrane su mrtvorzvornici i posljednja rodbina duše,

u graktaju se kriju sve počasti i istina.

 

Dok čovjek mrije,

zavlada sveopći muk,

sve zvjezde u znaku počasti trepere,

kroz tminu svemira, čuje se prodoran huk.

 

Iznimno bogatstvo čovjeka,

otkida se sa srca i odlazi,

kao dozrijela jabuka

što pada od drva.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting