[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Jedan dobar, stari, bijeli, svjetleći u noći, anđeo

Pružio je meni ruku i sišao, lebdeći na oblaku,

Vrlo blizu mene, usred male grupe.

Uzvratila sam na poziv, pružila mu ruku te me odveo

Vrlo lagano natrag gore kao mladu baku

Koja se nije osvrtala na poglede glupe.

 

Nisam njega ja poznavala, nisam znala tko je,

Ali sam za svaki slučaj odmah otišla,

Jedina i odlučna, s puno povjerenja.

Svi smo ga zvali da siđe k nama dolje,

Ali on je mene pitao bih li išla

I to s pogledom sve većeg prosvijetljenja.

 

Znala sam da će mi pokazati kako se lebdi,

Držala ga za ruku vrlo lako, moralo je biti:

Jer ja sam znala da je moj taj put i taj san.

Nikada se probudila iz toga ne bih

Jer, uz njega, i ja počeh bijelo svijetliti.

Još uvijek noć je, ali ja sam otišla u dan.

1412 527

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting