[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Zadah livadnoga cvijeća,

nošen povjetarcem ljetnog sutona,

šum lišća sa susjednih šuma,

nošen uzdahom malih bregova.

Jutarnja biserna rosa i

mlado, tek sviježe rođeno sunce

koje obitava u krošnji istoka;

večernja serenada ptica

i zveckanje crkvenog zvona

i šarena leptirova krila

i divne modre oči neba

i plač podbuhlih oblaka,

vrpca su u kosi zemaljskog Edena.

 

Zirkanje sunca na umoru

preko planinske šije,

gledanje u ogledalo  morskih valova,

u tanku liniju, gdje se nebo

u ne tako dalekoj daljini,

spaja i miluje dlakava zemaljska leđa.

Brojni trenuci tišine,

brojni trenuci osame,

brojni trenuci mira,

brojne meditacije i kontemplativni zanosi,

biser su u kruni zemaljskog Edena.

Raj nije na nebu, već u srcu čovjeka.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting