[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 Jebo te, svi pišu!

Nitko nikog ne čita!

Svi su pjesnici, svi pišu.

A Čita se cereka, i drži bananu.

Sjedne Čita na Goethe-ovog Fausta,

Zalamata nogama po zraku,

Ubaci bjelkastu bananu u usta

I ostavi koru na koricama

Wordswortha. A naši pjesnici

Pišu pod pseudonimima,

Kažu da u riječima je nauka sama,

Glavinjaju rime, i po tri pjesme

Na dan.

I nije da ih nema, ima ih ima.

Pjesnicima

je, oduvijek, samo jedna

„Prava pjesma“

Bio san.

 I snovi su se promijenili

U pjesničkom svijetu.

Nitko više ne sanja sonete.

Svi sanjaju pjesme u prozi

s kojima Čite ceste metu.

 

U pjesmi je riječ, nedovršena ptica,

koja leti u nedosanjan san.

Tek u krošnjama drveća, interpunkcije je spletu.

Zato mnoge pjesme padnu, dok su još u letu.

I dok stvarno samo Jesen u krošnje maglu plete
Nejaki poete, ne mogu pravih riječi, da se sjete.

I zato pišu i pišu riječi na papir svaki dan

A prave pjesme im ostaju: nedosanjan –

                                                                                             san. (tomisl@v)

Ova objava ima 4 komentara

    • jebeš tito tako je rekao josip broz
      to treba skroz na skroz
      jer inače to poetese
      u tijesto smjese
      a poete
      i onako nikako da razumijete.
      Jebiga ja ne razumije bagića, ni onog sa G iz glorije, ali kužim vesnu jebiga
      i diriteu jagić kad je ta rašrila pjesme na stolcu gdina to su bile rime bez klime
      i to je zbilja bila ljubav na prvi način
      ali to neke ne razumiju…

      valjda zato i pišu, pišu
      ali nikako da ga uhvate

      -*-*-*-*-* **

Odgovori

Subscribe without commenting