[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne vijerujem više sebi,

ne vijerujem nikome, pa ni tebi…

U surovoj realnosti lažu svi,

nisi ništa bolji, lažeš i ti!

Tako slatko riječi mogu da zvuče,

kad ih laž svečano preobuče,

a još se lakše povjeruje u njih

kada se izgovore uz šapat tih…

Pričati priče, to može svako,

izmišljati stvari, to je bar lako…

Svi smo diplomirali fakultete laži,

ljubav nam je predmet najdraži…

I, eto, gledamo se u oči i svijesno lažemo,

ništa drugo ne znamo da kažemo…

Duše su nam prljave i jadne,

oduvijek istine žedne i gladne,

usta su nam zatrovana čistom zlobom,

ne znamo šta ćemo sami sa sobom!

Laž je ono što nas u životu drži,

a dokle će moci da  izdrži?!

Ali, noću kad zavlada mrtvi mir

upadamo u sopstveni gnusni vir,

hvatamo poslednje slamke spasa,

plašimo se sopstvenog drhtavog glasa…

Odraz u ogledalu plaši nas od smrti više,

ali jutro tragove noći, viješto izbriše…

Opet navlačimo masku na lice

i postajemo one iste varalice…

A ja, ja sam najgora od svih,

žalostan je svaki moj stih…

Ja lažem sebe da ljubav postoji,

da nam ona sudbinu kroji,

da ima moć sve da izmijeni

i jadne ljude iz korijena promijeni…

Da nas ubijedi da negdje pripadamo,

i da cemo dobiti koliko i damo…

I tako tiješim samu sebe,

naći će se neko i za tebe…

Promijenit će cijeli tvoj svijet,

okusićeš božanstveni ljubavni let…

Jadno, živim u toj iluziji kao i svi,

eto i ja lažem, ne samo Vi…

Mrzim sebe zbog tih slabosti

da pogledam istinu u oči, nemam hrabrosti!

O, bijedni smo bili i ostaćemo do vijeka,

jer laži i iluzije odlike su čovijeka…

I zato zapamti, svi lažu, svi,

ja, on, oni, zamisli čak i ti!

Posted by Ivanica

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting