[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

TRAŽILA SAM NA ZEMLJI ONO ŠTO NA NEBU DIŠE
I SUZE MI SMIJEHOM BRIŠE

Dosta mi je više.
Trgam se, struji u meni danonoćna bol.
Tražim ono nestvarno, nedokučivo tijelu mi bolnom.
A da je sreće bilo mogla sam
i ja biti liposti puna, bezbolna.

Tražila sam predugo krila bijela,
bar u njima da odmorim
ovu dušu što u čežnji za ljubavlju rajskom diše.

Tražila sam nekoga
tko mi bol pretvara u bezbol.
Tražila sam nekoga
tko mi suze pretvara u bisere koji krase Sunce.
Tražila sam nekoga
iskrenog dlana da skupa sa mojim čini znak molitve.
Tražila sam rame za plakanje,
šaputanja snena i dodire mirisne.
Tražila sam nekoga
tko me budi i pjesmom uspavljuje.
Tražila sam rajsko biće na Zemlji,
da mogu u bolu bar dušom sretna biti.

I sve bi dala ja za smrt.
Jer tad bi ova duša ustala,
od ljubavi svete nebi odustala.
Tražila bi te i ljubav bi te moja pronašla.
Ne bi mi ne anđeli crni na put stajali,
lažno mi se udvarali.

Ti bi vidio lice nutrine moje,
nebi me izdalo srce tvoje.
Nesavršena sam, ma neka sam.
Biti ću dokaz da se ljubav krije u nesavršenom tijelu.
Duša je svetinja, ljubav se nebeska zrcali
u mojim napuklim stijenkama srca.
Ma nek su me izdali mnogi, mene Bog voli.

Otići ću jednog dana,
neće biti mojih rana, ni mana neće biti,
samo suza pokoja iz pamučnog oblaka.
Blagoslov to je na grobu mome.

Ruže će procvasti i zimi,
ti Svijete voljeni za mene ne brini.
Jer doći ću u djetinjem osmijehu.
U prijateljskom zagrljaju biti ću.
Tome me je naučio Bog.

Čekam stube svete da se spuste,
da najmiliji moje ime izuste.
Dođi Ana, nema više sanja.
Java je sve što poželih srce tvoje,
anđeo reći će, ljubavi vrati se.

A ja ću sa krinkom na licu,
iz dlanova pustiti pticu koja je pjevala,
duša kojoj Emanuela ime dade
u Raju će da osvane.

Ana će dugo spavati,
na sveti dan ako Bog poželi
ustati, od duše neće odustati.
Od duše koja je bila vila ljubavi.

U hodu po novoj zemlji,
vidjet će onog koji joj
sreću želi, vidjet će anđeoske oči
koje i dan danas bdiju kraj nje,
negdje između sna i jave.

Autor Ana Emanuela Šimunić

Ana (Emanuela)Šimunić, , Rođena Je 1983. Godine U Gospiću. Život Živi U Bilaju, Nedaleko Gospića. Po Struci Je Ekonomistica Ekonomike Poduzetništva. Slobodno Vrijeme Posvećuje Poeziji, Koju Voli Još Od Ranih Mladih Dana. Kreativna Je, Obožava Glazbu, Književnost, Umjetnost Uopće, A Najzadovoljnija Sobom Osjeća Se Kada Ima Priliku Usrećiti Ljude. Radila je kao prodavačica novina u Tisku d.d. , u Muzeju Like Gospić, te kao zamjenica u računovodstvu Centra za socijalnu skrb Gospić. Ima napisanih više od 5000 pjesama. Samostalno je kreirala i objavila na shopmybook.com četiri zbirke poezije pod nazivom Tragovi i krila duše I, II i III, zbirka i Dodir Neba. Piše pripovijetke i kratke priče, te je napisala još neobjavljeni roman; Dnevnik Anđela Ljubavi. Piše razne citate, anđeoske poruke, sretne misli, poslovice, citate... Svoja djela objavljuje na popularnoj društvenoj mreži facebook i na portalu za pisce webstilus.net. Njenu pjesmu Pobjeda duše ljubavi objavila je pjesnikinja Lidija Puđak na blogu Pjesničkom riječju STOP NASILJU. Javno se nije imala mogućnosti više publicirati jer živi u takvoj okolini gdje nema mogućnosti., a i svoje je pjesme i književna djela javnosti počela objavljivati tek 2010. godine na popularnoj društvenoj mreži facebook gdje je stekla značajnu popularnost.

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Odgovori

Subscribe without commenting