[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Trag Božijega kista
na svakom koraku,
vidiš kako blista
i u crnom mraku.
Svih nas nacrtala
vješta Božija ruka,
nas vrećicu žala
sred svemirskog huka.

Preko noćnog neba
dok se zvijezde roje,
shvaćaš Božija beba
ti si tek kap boje
neizmjernog platna,
sitna mrva blatna.

I dok zvijezde vrti
ta svemirska graja,
ti bojiš se smrti
i svog beznačaja.

Posted by Pjero Marinov

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting