[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

svemir je znate,

jedno veliko klatno.

da, znate vi pjesnici barem, što je klatno..

i anić klatno čuva, provjerih ..

klatno na jednom ogromnom zvoniku,

taj zvonik nema ime,

a svemirski je..

kao i mi svi redom svemirski.

tonemo u zvijezdama –

vidite to zar ne?

hajde, zajedno možemo padati u smiješnu vječnost!

okrugli smo i mali,

ne kao u šimića,

on je bio pametniji i njegovi putujući himbenici – riječi

i time je bio veći..

mi možemo potonuti sa saznanjem novim,

bez proročke inauguracije..

tonimo!

svemir nije dalek, tu je..gledaj kako je blizu!

nije to balon, ni kocka! kako bi moj sin htio!

to je jedno veliko malo.

svemir, klatno koje će isto stati.

zvonik više neće zvoniti.

mir. i ne riječ će zavladati.

zato sad tonimo duboko, duboko,…

 

Autor Veronika Škreblin

Rođena 1983. u Zagrebu. Studiji klas.fil., polonistika, klavir, kroatistika,jos u zavrsavanju. Radila mnogo razlicitih poslova, zadnje prof.klavira u skoli. Pise od 9e godine.

Odgovori

Subscribe without commenting