[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Svemir Odjednom, 

 Odjednom, i svuda,

Kao sve zvijezde nebom,

Dok misao za smislom vrluda.

Kao bezbroj kapi što klize

Preko hladnog stakla neba,

Treba se penjati put najvišeg vrhunca.

Kao sva Sunca Svemirima,

Kao plaha jutra rosom,

Zagrljaj topline poželjeti treba

I stisnuti se čvrsto, podno tog Sunca.

 

Na dlanu treba sačuvati rosu,

Tajnu prethodnicu tisuću Sunaca,

Koja se još porodila nisu.

Pogledati radosno put tih

Dalekih i nevidljivih planeta,

I otići koraka nesputana, čvrsta

Na sam kraj poznatog Svijeta:

I pomno slušati tu Svemirsku Misu. (tomisl@v 15.3.2013)

Odgovori

Subscribe without commenting